Objasniti vjerniku kojeg je Isus oslobodio od ovisnosti da on jeste Novi stvor i da je novo kako Božja riječ kaže nastalo, najkompliciranija je zadaća sa kojom se danas susrećem. Iako to ne pokušavam dočarati vlastitim umovanjem već jasnim Biblijskim stihovima pročitanim bezbroj puta, svejedno ne ide. Potrebna nam je uistinu svima – obnova uma.

Od kad je Riječ Božja prije 25 godina promijenila cijeli moj svijet nisam ni slutio da će u ovo novije vrijeme tako upečatljivo iznova donijeti toliko novog i posve drugačijeg. Izgleda kao da sam o svemu znao jako malo. A ista je to Riječ i isti je to Bog, toliko nepromjenjiv a opet živ i efikasan.

Veliki problem nanovo rođenih leži isključivo u neprihvaćanju nove (Božje) naravi. A znaš li da svi izbavljeni kroz Kristovu Krv dobivaju novi identitet i to čini razliku.

Zbog neobnovljenog uma nema ni spoznaje o vlastitom identitetu. Odatle dolazi neprestana borba i odlazak na razna savjetovanja i druženja vječno “bivših“. Da ne spominjemo ostale kojekakve religijske skupove itd, koji ti samo dodatno ljuljaju već poljuljano samopouzdanje i drže na svojevrsnom limitu, vječno ovisnim o ljudima i daleko od istine i vjere.

Čovjek nikako da ugleda vrijeme ni službu za koju je pozvan. Da ugrabi baštinu na koju je pozvan. Sva njegova priča i ili svjedočanstvo seže od mjesta njegovog pada do danas pa opet natrag.

Neki ljudi i danas će se diviti na spomen kako ste uspjeli pobijediti ovisnost, gledat će vas kao Supermena.  Mene je riječ “bivši” (ovisnik) godinama a da to nisam ni znao, sve ozbiljnije držala u tami. Da vjerujete mi, pojam bivši ovisnik najjače je oružje Zloga protiv svih koji žele živjeti Novog Stvora.

To naravno nema veze s pobjedom koju je Krist izvojevao za tebe. Problem je što u ovom svijetu status “bivši” može prouzrokovati ozbiljnu krizu identiteta kod mnogih. Nešto što je bilo, premda se pretvorilo u drugačije uvijek se povezuje sa nečim što i dalje traje. Dok smrt “starome sebi” tu završava. Novo donosi novi život i točka.

Društvo je ključno a djeluje obično znanstveno. Preko raznih nedaća neprestano te podsjeća kako si ti samo u apstinenciji i kako ti je mjesto negdje tamo na marginama. Svaki dan ti servira nemoć, neprihvaćenost ili izoliranost.

Bijeg iz “Zlatne sredine”

Ja se ne ljutim na to što će me netko gledati kao bivšeg ili me zauvijek dovoditi u kontekst ovisnosti. Ne dira me ni to što će me se gledati ispod oka ili sa stavom osude. Ja sam iscijeljen i od tog, danas toliko kompleksnog problema predrasude. Sve to, i još puno više od toga učinio je za mene moj Spasitelj.

Dok čitaš, “Sve je novo nastalo”, počni razmišljati o sebi kao o onom koji živi u novom (području) Kraljevstvu. Ti si izmiren s Bogom kroz Isusa Krista. Imaš zajedništvo s Njim sada jer put je otvoren. Koje bogatstvo ti pripada u tovom novom zajedništvu? Usudi se djelovati kao sudionik toga (jer ti to jesi). To je izazov.

Riječ margina gledano grafički označava nekakav rub. Mene podsjeća na prostor zone u kojoj se osjeća nelagoda. Biti stjeran uz nekakav rub možda najbolje opisuje sliku vremena u kojoj se oslikava stvarnost gledana ljudskim okom.

Ima doduše i ona priča o zlatnoj sredini. Ni ta me pozicija ne čini sretnim. Ona me poistovjećuje s pasivnošću, mrvicama zadovoljštine koje se čine taman dovoljne da se zadržim u sivilu. Takva mjesta nikada ne dopuštaju da vidiš kako je na vrhu i kakav pogled može pružiti odvažnost, iskorak na pravac kojeg malo ljudi pronalazi.

Još sam nešto važno shvatio vezano uz marginu. Što je veći stupanj različitosti, to je izvjesnije da će i stupanj marginalizacije biti veći. Samim time znam samo jedno, nisam stvoren da živim u sjeni. A zbog toga što sam različit društvo će me uvijek potisnuti na margine.

To nije loša vijest za mene već za sve koji pokušavaju promijeniti onog do sebe, svakog tko zakonom želi podsjetit drugoga da ga mora poštovati.

Izjavljujem sa sigurnošću; Ja nisam “bivši”, molim Vas zovite me “Novi stvor”

Biti marginaliziran zbog Krista nimalo me ne plaši ali biti marginaliziran zbog prošlog života doista ne ulijeva nikakvu nadu u ovom svijetu. Ja sam pak na pravcu koji je ogledalo budućnost i iza sebe ne ostavljam nikakve tragove prošlosti.

I doista sve skupine marginaliziranih žele samo jedno, da se izbore za bolji položaj u društvu . Upravo u tome i jeste problem. Mislim da između margina i zlatne sredine nema nikakve razlike. Ako čovjek želi biti više od onoga za što ga drugi drže treba ugledati horizonte, treba se othrvati ustaljenim sadržajima. Treba razumijete kakvu je to veličanstvenu razmjenu na križu napravio Isus. Treba uzeti identitet koji mu pripada a ne onaj koji mu je dodijeljen.