Mnogim rehabilitirani ovisnicima kada napuste terapeutske zajednice žive na socijalnoj margini i potrebna je praktična resocijalizacija.

Znamo da izliječeni ovisnici spadaju u skupinu teže zapošljivah i socijalno ranjivijih osoba, stoga smo iznimno okrenuti ka upoznavanju javnosti o tom problemu.

Droga je ogroman problem društva i zahvaća sve njene slojeve a živimo kao da se to nama ne događa. O ovisniku se razmišlja negativno a kod mnogih postoji doza predrasude kad govorimo o konačnom ozdravljenju. To želimo mijenjati.

Većina na svoje načine pokušava doći do posla, usput rješavajući probleme u obitelji dok se silno trude odolijevati pritiscima starog okruženja te drugim novonastalim situacijama.

Stoga vrlo važan sastavni dio cjelokupnom pristupu liječenja jeste socijalna reintegracija i izgradnja socijalnih vještina uz poticanje zapošljavanja.

Sukladno tome ukazuje se potreba za provođenjem potrebnih mjera prema ciljanoj skupini kako bi se ponudila adekvatna pomoć, što iznimno uključuje pristup u rješavanju problema nezaposlenosti i stanju konfuzije kod rehabilitiranih ovisnika nastalih promjenom sredine.

Praktična resocijalizacija odvija se u više pravaca

• Pomoć u materijalnoj situaciji (Mnogi kada napute rehabilitacijske centre nemaju ni osnovno za život. Kroz donacije stvari od građana i druga prikupljena sredstva pokušavamo im pomoći u njihovim prvim koracima)
• Suradnja sa HZZ-om i agencijama za zapošljavanje radi pomoći u pronalasku stalnog zaposlenja (Postoje mnogi programi osposobljavanja kroz dodatne škole i tečajeve i tu se pruža mogućnost za njihovim zaposlenjem)
• Suradnja s terapijskim zajednicama, penalnim ustanovama i odjelima bolnica u svrhu uključivanja osoba u programe pomoći nakon njihovog izlaska (Izvrsno je, ako je to naravno moguće biti u kontaktu s osobom prije njenog izlaska iz komune, zatvora ili bolnice. To otvara put brzom prihvatu i takva je metoda iskustveno najučinkovitija.
• Izučavanje korisnika raznim vještinama u radionicama Centra (Takvi pristupi, kao privremena rješenja omogućuje svakom štićeniku da se osjeti društveno korisnim, da izuči ili uznapreduje u određenom poslu, te otkrije svoje talente i nove spoznaje)
• Pomoć u kreiranju i objavljivanju životopisa korisnika za potrebe traženja posla (Svatko može doći u naše prostorije i naučiti kako napisati molbu za posao i kako postati konkurentan na tržištu rada. Članovi u pravilu dobivaju polovna računala kojima se koriste iz svojih domova.
• Unaprjeđenje verbalne, neverbalne i pisane komunikacije. (Svjedočanstva koje će opisivati vlastita iskustva ljudi, njihovom liječenju, oporavku i socijalnoj reintegraciji. Sve s posebnim osvrtima na pitanja; što poslije komune? Uz pisane tekstove raznovrsnih timova različitih društvenih službi i djelatnosti.
• Organizacija slobodnog vremena: izleti, druženja, odlasci u kino, nogometne utakmice, roštilj druženja, na izložbe, kazalište i sl.
• Informatičke radionice (U njima se steče znanje o informatici kao neophodnom alatu u modernom društvu. Osim rada na računalu korisnici imaju priliku saznati malo više o samoj informatici. Ako računalo ne radi, kako ga popraviti? Usvojit znanje i vještine nužne za instaliranje softvera ili poznavanju hardvera)