Odvojeni i posvećeni

Odvojeni i posvećeniKroz kreativnost Duha Svetog, različitim metodama Otac oblikuje svakog sina ili kćer prema njegovim sposobnostima. To je jedinstven posao. Boga nikada ne smijemo stavljati u kutije. Gdje je Duh Božji tu je sloboda. Nema okova ni pravila.
Ako do kraja ne ovisimo o vodstvu Duha onda još nismo platili cijenu. U prisustvu Božjem mi se odrečemo sebe i to košta, to je cijena.

Ljudi se boje promjena i u glavnom ne vole bit pod ičijim autoritetom i zbog toga ne dolaze promjene i nema potpune slobode u kojoj Otac želi da živimo.

Čovjek može imati najbolju želju, spremnost i čak uključiti vlastite novčane resurse i vrijeme za dobrobit vlastitu ili drugog a sve opet može završiti kao propast. Ako uz sve nabrojeno nisi uključio Duha „kreativca“ onda ne činiš kako nalaže kršćanska praksa.

Temelj nam je vrlo poznat, to je Krist i drugog nema ali moramo paziti čime i s kim nadograđujemo našu kuću jer svako će djelo izaći na vidjelo. (1.Korinčanima 3,10-15)

10 – Pavao je po milosti Božjoj postavio crkvu u Korintu a onda iz konteksta vidimo da je neka druga osoba gradila na tom dijelu.

15 – Pavao jednostavno koristi izraze koji su poznati ljudima tog vremena. Vatra (oganj) je sredstvo koje se koristi za čišćenje metala i uklanjanja svega što je nepoželjno. Na isti način će se naša djela preispitati na dan suda, a oganj će ih očistiti i ukloniti. To neće utjecati na naše spasenje, ali će utjecati na naše nagrade.

Grčka riječ Hagios označava svetost (onog odvojenog za Boga – biti Njegov) Ako si odvojen onda više ne pripadaš svijetu i njegovim metodama. Odvojen si radi nečega. Posao koji obavljaš, iako dragocjen može biti uzaludan ako nema Boga.
1. Petrova 1, 15-16) Budite sveti jer i ja sam Svet. Pusti neka Duh Sveti izvuče najbolje od tebe.

Posvećeni istinom

Posvećenje je stanje u kojem se nalaziš kad si odvojen za Boga.

Posvećenje se također odnosi i praktično iskustvo. Ništa nam ne znači spoznaja da smo sveti i odvojeni od svijeta ako ne prakticiramo pobožnost. To činimo tako što postajemo poslušni Riječi.

Kao što je u Ivanu 17 (17-19) Gospodin molio, posvećenje ima u vidu odvajanje vjernika u svrhu za koju su poslani u svijet: „Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet. I za njih ja posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni istinom“. To što je odvojio sebe u svrhu za koju je poslan ujedno je i osnova i preduvjet toga što smo odvojeni za ono za što smo poslani.

U 1. Solunjanima 5,23, Pavao moli: „A sâm Bog mira neka vas posvema posveti. I cijelo vaše biće — duh i duša i tijelo — neka se besprijekorno sačuva o dolasku Gospodina našega Isusa Krista.“

Težite za posvećenjem (1 Korinćanima 3,17 – Jer je hram Božji svet a to ste vi) Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina. (Hebrejima 12;14) Ako u našem životu nema svetosti ne možemo vidjeti Gospodina.

Kao novi stvorovi imamo novu prirodu i sposobni smo živjeti dobrim životom. U Efežanima (4: 17 -19) Pavao piše o tome kako je nevjernik osuđen na svoju palu prirodu a dalje opisuje kako bi se vjernik trebao ponašati i izgledati. (4: 21-24)
Možemo se posvećivati moćnoj unutarnjoj snazi ili se prepuštati željama tijela. To je naša odluka.

Naše prethodno ponašanje svjedočilo je o tome da smo u svijetu odvojeni od Boga, sada bi naše ponašanje treba svjedočiti o tome da smo u Bogu odvojeni od svijeta.

U hrvatskom rječniku čak imamo običaj reći kad nešto dobro ispadne kako smo se tome posvetili.

Problem kojeg kršćani imaju jeste neobjašnjivo kriva percepcija da se Bog otkriva velikim ljudima. Pod “velikim“ mislim na tamo neke svete propovjednike koji imaju tamo neke darove ili možda misionare, učitelje itd.

Biblija je puna „malih“ ljudi koji su napravili velike stvari u Bogu jer su se posvetili (odvojili) za Boga. To je stav.

Ljudi starog zavjeta nisu imali obećanja da je spasenje izvedivo isključivo po milosti i da je to dar. Pokušavam zamisliti koliko im je zapravo bilo teško. Unatoč tome Bog je gledajući u srca pronalazio ljude posvećene njegovoj Riječi koji su po Božjoj kvalifikaciji bili kadri njegove zamisli provoditi u djela. (To nije vanjsko obrezanje nego pogled u nutrinu ljudskog bića)