Jak a slab

U kršćanstvu postoji ozbiljna zamka glede identiteta. Ona se gotovo uvijek očituje kroz naše slabosti a smjera na vidljivo.

Mnogi kršćani strahuju kako će ih svijet gledajući u njihove slabosti osuditi i poljuljati u vjeri. Boje se da će im reći; kako to, pa gdje je taj tvoj Bog?

Ako recimo pričaš o Božjoj snazi a ti živiš slab, ili si bolestan a ne potpuno zdrav, uspjehu a tebi i ne ide baš najbolje. Izgledno je da ti đavo kroz svoje sluge zatvori usta i učini te nedostojnim. Nedostojnim evanđelja i novog uskrslog života.

Mi pak znamo da su to laži. Znamo da je đavo lukavac i sve čini da te porazi. Zato odbacimo svaku misao koja zarobljava i koja se protivi njegovoj volji za nas.

Ako si bolestan, ne znači da nećeš ozdraviti, ili ako si slab u nekom području, ne znači da se tu nećeš ojačati. Moli, traži Riječ samo za sebe i bit ćeš zadovoljan odgovorom.

Slabosti jakoga

Promotrimo Pavla koji je imao svojih slabosti. I on onda, kao i mi danas u tijelu, razmišljamo kako bi bili puno uspješniji u službi ako bi nam te slabosti bile uklonjene.

Kršćani žele biti uspješni, bez mrlji, bez slabosti, bez bolesti, sve 5, supermeni u službi rodnog mjesta. Lijepo ali ne i Biblijski.

Bog prije svega želi da iz vida nikad ne izgubimo vlastiti identitet (tko smo mi u njemu).

Ne želi te super opremljenog jer onda ti ne bi trebala njegova snaga i milost. To dvoje, kaže Riječ; ‘savršeno se očituje u našim slabostima’.

Želi te da budeš kanal njegove slave. Ne super maskota ovog svijeta i njegove slave nego oružje neznatno u rukama moćnim.

Želi da budeš primitivna praćka u koju će On staviti kamen. Jer golijat ovog svijeta bez mane velik je jedino u očima luđaka. Samo mudar čovjek ne zagleda se na vidljivo i prolazno, ili na obamrlost nerotkinje.

Ne prezire malo stado, zrno gorušice, jedan talenat…jer kršćaninu, moja milost ti je dosta!