Borba ili tek otrcana fraza?

Nalazimo se u mjesecu kada se javnost upozorava na problem zlouporabe droga. To je potsjetnik da se negdje netko još uvijek bori protiv ove grozne pošasti koja nije samo obilježena kroz godine ili stoljeće već datira od kad je čovjeka i njegovog putovanja pod suncem.

Za odgovor na pitanje dali je borba i koliko učinkovita kod nas, trebala bi kompletna studija i analiza ali mi za nju nemamo vremena, možda tek za nekoliko misli koje mogu potaknuti na dublje analize ili možda ponude neki drugi odgovor.

UN-ov Ured za droge tako nam npr. govori da više od 300 milijuna (5-6 % stanovnika zemlje)  koriste droge a iz istih izvora možete čuti i riječi olakšanja što stanje nije i puno gore.

Žalosti opća nemoć u kojoj se bolest neprestano suzbija kao da je u pitanju najezda komaraca. Sasvim je razumljiva iz takvog kuta gledanja čitava lepeza alternativnih rješenja.

Borba protiv ovisnosti ostaje laboratorijska utrka s vremenom promatrana prvenstveno kroz političku prizmu, u kojem neumoljiva narko-mašinerija proizvodi droge više nego ikad, dok se s druge strane medicinskim pripravcima onima bez “nade”, smanjuje načinjena šteta.

I dok sve glasniji postaju oni koji smatraju da je legalizacija droge pravi odgovor na sve veću narko-eskalaciju, nama običnim smrtnicima jasno je da je tu više od ponuđenog, onoga što stoji između redaka.

Dali znate da industrija proizvodnje droge vrijedi otprilike 400 milijardi dolara godišnje!?

Kad je legalizacija u pitanju onda se uspoređuju učinci i analiziraju studije a prava istina govori o okretanju vode na mlin jer netko se očito “sjetio“ da bi se u čitavoj zbrci moglo pristojno zaraditi.

Možda ste i sami primijetili kako se kod narko – uhićenja uvijek špekulira o zaplijenjenoj robi i njenoj vrijednosti a ne o štetnosti koja bi kao takva bila pogubna za konzumente.

Koliko će života ta ista droga ubiti ili koliko obitelji uništiti?

Kad kao utopljeni u svjetsko sivilo gledamo iz ove naše nedorasle perspektive onda smo spremni i na ohrabrujuće note.

Tako će i naši “borci“ na sličnim funkcijama vidjeti napretke u borbi, izraziti zadovoljstvo učinjenim i najaviti nove akcijske planove i mjere.

Što nam preostaje?

Uz apsolutnu podršku svega što se radi na suzbijanju ovisnosti ma gdje to bilo, želim se okrenuti onima koje ne zanimaju statistike i ne odmjeravaju štetu, ljudima koji ne vide izlaza i koji imaju samo jedan jedini problem i od njega ne mogu pobjeći. Oni su ovisnici.

I baš u mjesecu kada se obilježava “njihova stvar“, želim otkriti neke nove (stare) odgovore.

Nikako ljudsku stvar (već smo i sami sebi dojadili) i nikako alternative (kojima redovno podliježemo kako bi samo ublažili boli), već trajnoj sili iscjeljenja o čem se kod nas govori s izuzetnim oprezom pogotovo kada je u pitanju stručna opaska.

Stručni stavovi meni osobno puno pomažu i naučio sam cijeniti intenciju svih koji svoje znanje nude za dobrobit onih kojima je pomoć potrebna.

Također znam(o) da nitko nije dovoljno blesav da odbaci živa svjedočanstva vjere i primjere ozdravljenja ma koliko se ona iz pozicije ljudskog umovanja činila nestvarnim.

Isto tako mnogi istaknuti pojedinci (koji su i sami kroz vjeru pronašli put k ozdravljenju) iz raznih službi prevencije i suzbijanja ovisnosti neće negirati svoju vjeru u Boga.

Naprotiv, spremno će kroz razgovor navesti trenutke silnog Božjeg djelovanja u njihovim životima.

S druge strane, u svojoj profesiji, zapetljani u svjetske igrarije gurnut će Božju silu izbavljenja u drugi plan i promovirati bezuspješne alternative kratkog daha.

Zašto? Jeli u pitanju vlastita karijera, gubitka posla ili možda sram, ne znam?

Ako smo Kršćani samo nedjeljom u crkvi, ponekad u obitelji, tu i tamo u svakodnevnom životu a na poslu nikako, nešto ne štima.

Znam, i sam uviđam opasnost ulaska u ovo osjetljivo područje. Složit će te se, ne otkrivam ništa novo. Samo iz celofana izvlačim svima dobro upakirane stvari.

Evo mali test, nema zamke; koliko u Hrvatskoj postoji komuna koje rade na kršćanskim principima? Koliko korisnika tamo boravi ili je prošlo kroz iste? Koliko njih je upoznalo Isusa? Koliko ih je danas izliječeno od ovisnosti?

Kada zbrojiš sve odgovore vidjet ćeš da je u pitanju prava armija novoobraćenika, ljudi koji su vjerom postigli nemoguće.s

Ostaju mi samo dva pitanja a dobar dio odgovora nalazi se upravo u uvodnom tekstu.

Zašto takvi ljudi ne rade u vrhušci ureda za suzbijanje ovisnosti i zašto se gotovo pa zanemaruje Božji utjecaj u liječenju ovisnosti kao dio akcijskog plana?

Ipak, svjestan svega što me okružuje, baš kako u opisanom djelu svijet odmjerava političke frakcije i razne utjecaje, tako i sam, znajući da govor o križu nije ludost već sigurna pobjeda, odmjeravam što mi je vrijedno i proklamiram; ne stidim se Evanđelja kao sile! Ono je na izbavljenje svakom narkomanu siguran izlaz.

Oni pak kojima je religija oduzela tu silu te ih prikovala u zemaljska gledanja, još imaju priliku maknuti pogled uprt u neka davna iscjeljenja iz nekog svršenog biblijskog doba.

Jer gle, tvoj dan je danas, čuda su i danas, samo vikni, samo zazovi.

Pitanje stava

Ako polazimo od vjerovanja da smo stvorenja Božja onda kao takvi sami sebi ne možemo biti izvor.

Može li slika jednog umjetnika reći više o sebi od samog tvorca. On nas je sazdao, On nas poznaje, On nas poziva i On će nas i izliječiti.

Ovisnik može (ima pravo) tražiti od Boga izbavljenje iz svog problema.

Znate li koliko je ljudi jednom jednostavnom i iskrenom molitvom primilo iscjeljenje i oslobođenje od svoje ovisnosti.

Kako bi pridonijeli dolasku sile Božje trebamo promijeniti stavove vlastitog srca. Kao prvo treba prepoznati vlastitu nevolju, ali ne kao u vrijeme Isusa kada su Židovi vjerovali da dolazi Kralj koji će ih izbaviti iz tjelesnog ropstva.

Današnji problem u pristupu prema liječenju ovisnosti upravo je takav. Ovisnik očekuje neki novi medicinski pripravak, učinkovitiji od onog prije.

Vrijeme prolazi a ponuda i potražnja se bitno ne mijenja. Nitko ne snosi odgovornost. Rimljani i dalje vladaju, ovisnici robuju a učitelji i dalje viču na Isusa.

I baš kao u ono vrijeme Isus ni danas nije daleko i želi promijeniti tvoju tugu u smijeh.

Jesi li spreman to prihvatiti?

Pusti neka tvoja nevolja prouzroči vjeru u Boga kao nadu za duhovnim izbavljenjem. Sigurno se nećeš posramiti.