Govorimo li i sami često o nečemu što ne živimo

Prema nedavnom istraživanju puno Amerikanaca koristi priliku da govori o svojoj vjeri kroz društvene mreže. Virtualna komunikacija ponekad zna biti i zamka, ljudi se, često i nenamjerno pretvore u ono što zapravo nisu ili ne žive.

Čak 46% ispitanika izjavilo je da je vidjelo kako netko dijeli “nešto o svojoj vjeri” na internetu. Jedna od pet osoba (20%) kažu da dijeliti svoju vjeru na društvenim mrežama i kroz aplikacije jeste dio duhovne kulture.

Obično, većina tih ljudi dijele svoja kršćanska uvjerenja, prenose pojedine vijesti iz života crkve u koju idu ili su uključeni u razne online grupe bilo na Facebooku, Twitter ili negdje drugo.

“Broj ljudi koji izražavaju svoju vjeru online je prilično impresivan” rekao je Greg Smith, pomoćnik direktora Instituta Pew za religijska istraživanja.

Ipak, sve je to više virtualna rasprava o vjeri i nikako ne može biti zamjena za životne aktivnosti, kao što su službe u crkvi, odnosno življenja vjere na praktičan način, rekao je Smith.

Izražavanje vjere online metodom i učestali duhovni osvrti ne moraju nužno govoriti u prilog osobi koja ih objavljuje. Najbolje to vidimo i sami, u stvarnom životu, kada život neke nama poznate osobe baš i nije u skladu sa riječju koju ispovijeda. Također to možemo vidjeti i u nama samima kada pretjeranim duhovnim objavama upadamo u nerealan svijet izmišljenog često suprotan našem stvarnom duhovnom momentu.