Božić je prije svega rođendan. Ne bilo čiji, nego rođendan Isusa Krista. To je dan kada se nebo spustilo na zemlju, a Bog postao čovjekom kako bi čovjeku darovao život.

Zato Božić nije vrijeme u kojem smo mi u središtu, nego vrijeme u kojem se okrećemo Onome koji je u središtu svećanosti – slavljeniku.

Jeste li već pripremili dar za slavljenika

– Što ćete mu donijeti ove godine ili mislite da njemu ne treba ništa od nas jer on sve ima?

Što Isus želi i što je njemu bitno i ugodno? – Odgovor je u srcu svakog od nas.

Često Božić svedemo na međusobne darove, blagdanski stol, susrete i običaje. Sve to može imati svoju ljepotu, ali gubi smisao ako zaboravimo zbog koga se uopće okupljamo.

Na rođendan se gleda slavljenik, njemu se dolazi, njemu se raduje, cijeli dan je njemu posvečen.
Tako je i s Božićem; to je trenutak kada se srcem približavamo Kristu, zahvaljujemo mu što je došao među nas i prepoznajemo ga kao izvor našega života.

Jednostavno jasan

Isus se nije rodio u raskoši, nego u jednostavnosti; ne u buci, nego u tišini; ne da bude slavljen ljudskom moći, nego da daruje ljubav. Došao je da nam da život – ne prolazni, nego puni, smisleni život, život u izobilju. Njegov dar nije zapakiran u sjajni papir, nego položen u jasle, dostupan svakome tko mu se želi približiti.

Zato je Božić poziv da zastanemo, utišamo se i okrenemo pogled prema Kristu. Vrijeme da se zapitamo; kome je zapravo ovaj dan posvećen?

Božić nas podsjeća da prava radost ne dolazi iz onoga što imamo, nego od Onoga koji nam daje.

Kad Krist postane središte našega slavlja, tada i darovi, i obitelj, i zajedništvo dobivaju svoj pravi smisao.

Slaviti Božić znači slaviti Krista – prihvatiti njegov dolazak, otvoriti mu vrata svoga srca i dopustiti da on, kao slavljenik, ispuni naš život svjetlom, mirom i nadom. Jer ondje gdje je On, ondje je pravi Božić.