Sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća pojavljuju se prvi slučajevi upotrebe droga u Hrvatskoj. Bio je to val koji je 50-tih godina zahvatio SAD, pa je zbog velike socijalne mobilnosti brzo dospio u Europu.

Mladi su, bojeći se egzistencijalnog promašaja, odbijali odrasti, prihvatiti odgovarajuće socijalne uloge. Godine 1967. naglo, poput epidemije, raste broj korisnika droge.

Tri su najvažnija razloga zbog kojih mladi uzimaju drogu: bijeg od realnosti, osobna nesigurnost i tendencija da se napetost reducira drogama.

U svim slučajevima narkomanija je doživljavana kao poraz obrazaca porodičnog odgoja. Radoznalost je najčešći razlog prvog uzimanja droge. Osjećaj ugode najvažniji je razlog ulaženja u krug narkomanije.

Rehabilitacija i resocijalizacija bivših ovisnika, lako ranjivih i spremnih na česte recidive, predstavlja značajan terapijski postupak, koji mora biti višestruko usmjeren. Idealna rehabilitacijska shema podrazumijeva uključivanje škole, prijatelja i porodice u tretman bivših ovisnika.

Droga je stoljećima bila univerzalni fenomen, koji je zaokupljao ne samo liječnike, već i psihologe, filozofe, sociologe, povjesničare i umjetnike. Droga je služila da se na trenutak pobjegne iz realnog svijeta, koji je tragičan, ponekad pun konflikata i ugrožavajući.

Povijest

Povijest zloupotrebe droga obuhvaća vrlo veliko razdoblje od oko 40 tisuća godina. Opojnim drogama od davnine se pripisivala čudotvorna i posebna moć.

U religioznim i svečanim obredima droge su dočaravale komunikaciju s božanstvom, čime se objašnjavaju euforična i ekstatična stanja, halucinacijska doživljavanja i fantastična snoviđenja.

Povijesna svjedočanstva upućuju na zaključak da su droge, vjerojatno, upotrebljavali prapovijesni ljudi, kojima se komunikacija s Božanstvima pomoću droga činila bržom, lakšom, pristupačnijom i poželjnijom.

Sumerska religija, opsjednuta problemom smrti, poznavala je uzgajanje maka, a na glinenim pločicama ostavila je upute o načinima pripreme opijuma.

Prije više od 4 tisuće godina stanovnici Europe uzgajali su mak iz čijeg su sjemena dobivali ulje. Iz Grčke opijum dospijeva u Rim, a Arapi ga u 6.i 7. stoljeću prenose u Perziju, Indiju i Kinu.

Drevne knjige starih naroda govore o iskonskoj čovjekovoj potrebi da izmijeni stanje svijesti svijetom snova, da pobijedi bol ili pronađe eliksir vječne mladosti ili besmrtnosti. Starorimska medicina čuva i prve pisane spomenike o upotrebi bilja i droga za liječenje.

U grčkoj mitologiji mak je posvećen boginji noći (Nyh), bogu smrti (Thanatos), bogu spavanja (Hypnos) i njegovom sinu-bogu sna (Morpheus).

Legenda koju priča Homer u “Odiseji”, govori kako Helena, žena kralja Menelaja, daje Telemahu napitak pod imenom “nepenthes” da zaboravi “bol i nesreću”.

Jedan od prvih preparata na bazi opijuma bio je Laudanum Paracelsi, propisan u 16.st. od liječnika Paracelzusa.

Halucinantna svojstva gljiva poznavali su šamani-posebno odabrane osobe iz sibirskih plemena-koje su kroz ekstatična stanja pokušavali uspostaviti kontakt s natprirodnim silama, s ciljem da utječu na tok događaja, predvide budućnost ili liječe oboljele.

Kod Inka lišće koke bilo je simbol božanske snage, a prema legendi sinovi sunca darovali su narodu ovu biljku da zaborave glad i umor, nesretnima da zaborave svoju bijedu.

Prve preporuke o upotrebi koke u medicini potječu iz 1569. godine (španjolski liječnik Monardes preporučuje ju u stanjima umora i iscrpljenosti).

Švicarski kemičar Albert Hoffmann 1943. godine otkrio je spontanim eksperimentom na sebi specifično djelovanje LSD-a-materije dobivene iz raži. Nije ni slutio da se tog trenutka rodila jedna od najsnažnijih psihičkih droga, nazvana “alkemijom ludila” i “razaračem čovjekovih kromosoma”.

Proteklo je više od pola stoljeća otkako se Zapad suočio s raširenom ovisnošću o drogama i zloupotrebom droge kao društvenim problemom, a taj fenomen ne prestaje biti zagonetkom za javnost u tom dijelu svijeta.

Od šezdesetih godina do danas znatno se povećao interes psihologije i sociologije na Zapadu za fenomen zloupotrebe droge za što postoji više razloga.

Jedan od njih je što nakon Drugog svjetskog rata zloupotreba droge u razvijenim zemljama Zapada počinje zadobivati obilježja masovnog fenomena, onog koji nije više vezan samo uz ponašanje pojedinaca, nego uz određene supkulture i pripadajuće stilove življenja.

Do povećanja interesa istraživača za ovu temu došlo je u sklopu njihova intenzivnog bavljenja temama vezanim uz fenomen društvene devijacije u kojem se analizira povezanost između društvene devijacije i zloupotrebe droge.

Jedan od razloga za povećan interes sociologa i psihologa za ovu temu je činjenica da je konzumiranje droge postalo karakteristično za mlade.

Slično zemljama Zapada, u Hrvatskoj je zloupotreba droge izrazitije prisutna već više desetljeća i ima obilježja masovnog fenomena. On je prije svega karakterističan za mlade, odnosi se na društvenu devijaciju i delinkvenciju, u pozadini kojeg stoji snažan i pomno organiziran narko- biznis.

Vrijeme prije a posebno kroz Domovinski rat i proces tranzicije posebno je prisutna pojačana konzumacija opojnih droga. Također se u nekoliko zadnjih desetljeća mogu i kod nas uočiti pozitivni pomaci na planu društvene borbe protiv zloupotrebe droga na svim razinama.