Blagoslov osposobljava. Osposobljava nas da vidimo i čujemo. On nam je već dao oči da vidimo, uši da čujemo i srca da razumijemo.
Ti imaš Kristov um. To je ono što Božja Riječ tvrdi u 1.Korinćanima 2:16 za svakog nanovo-rođenog vjernika.

Ali, što to znači i čime to osposobljava vjernika da može djelovati? Osposobljava nas da vidimo, čujemo i raspoznajemo.

1.Korinćanima 2:9-10 izjavljuje: „Oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti su ušle u srce čovjeka stvari koje je Bog pripremio onima koji Ga ljube“ Bog je to otkrio nama Svojim Duhom.

Sveti Duh živoga Boga boravi u svakom vjerniku. Zbog toga što se Stvoritelj sam nastanio u nama, mi imamo um Krista, Pomazanika, tako da možemo znati stvari koje su nam slobodno dane od Oca.

Stvari koje prirodno oko ne može i nije vidjelo, mi možemo vidjeti. Stvari koje prirodno uho ne može i nije čulo, mi možemo čuti. Prirodan čovjek ne može razumjeti stvari koje vjernik može raspoznati i razumjeti zato što mi imamo um Pomazanika. Mi možemo hodati i živjeti u stvarnosti ovih stvari.

Prirodni ljudi svojim najbriljantnijim umovima, najvećim obrazovanjima i najširim spektrom ljudske inteligencije ne mogu spoznati niti razumjeti stvari koje su nam dane od Oca. Duboka mudrost i intimno znanje Stvoritelja se ne može naučiti ili primiti ljudskim nastojanjima. Ona izgledaju ludo u prirodnom umu zato što se, prema Riječi Božjoj, ona duhovno prosuđuju.

1. Korinćanima 2:15 (New King James Version) kaže, „Ali, onaj koji je duhovan sudi….“ Riječ suditi u ovom stihu je ista riječ prevedena sa razaznati (raspoznati, prosuditi, razlikovati). Ne prirodan čovjek nego „onaj koji je duhovan raspoznaje sve stvari, ali on sam nije pravedno (onako kako treba) suđen (ili prosuđen) od nikoga“. Riječ raspoznati (razaznati, prosuditi) znači ‘vidjeti, razlučiti’. Vjerniku je Duhom dana sposobnost da vidi, razluči ili razlikuje između dobra i zla – da zna.

Kad je Isus bio upitan od učenika, „Zašto im govoriš u usporedbama? On odgovori, zato što je vama dano da znate tajne Kraljevstva nebeskog, a njima nije. Jer, srca ovih ljudi su loša (tvrda, bezosjećajna, neosjetljiva) i njihove uši su tvrde na slušanje i svoje oči oni drže zatvorenima da u bilo koje vrijeme ne bi vidjeli svojim očima, niti čuli svojim ušima, niti razumjeli svojim srcem, da se ne bi obratili i da ih Ja ne bih ozdravio. Ali, blagoslovljene su vaše oči jer vide i vaše uši jer čuju.“ (Matej 13:10-11,15-16).