Dali će oštrije kazne pomoći smanjenju broja nasilja među maloljetnicima? Ili, preoblikovano pitanje glasilo bi ovako: Dali su maloljetnici skloniji nasilju zbog blagog zakona koji ih navodno štiti?

Kako god mi okrenuli pitanje sve se svodi na zakon i njegov ustroj, odnosno vjerovanje kako nam je njegovo djelovanje jedina pomoć. U prilog zakonu leže i obrisi novih zakona u odgajanju djece koji opet vode ka drugim blic akcijama “ispravljanja“ djece u zadnji čas. … I opet sve tako u krug.

Iz jedne krajnosti u drugu

Negdje sam pročitao da batine uče djecu strahu, lošoj slici o sebi, osveti itd. Batine ne mogu naučiti djecu da poštuju pravila niti da imaju unutarnju kontrolu. To je prilično jasno i većim djelom se možemo s ovim složiti. Ipak priznat ćete da je odgajanje djeteta puno dublji proces koji uključuje i nužnu disciplinu, stegu pa i kaznu kao dio ljubavi. Poznajemo li takav put?

Ako proučimo profile delikvenata onda vidimo da svaki od njih već ima svoju priču, da sve nije nastalo preko noći, već je to dobrim dijelom odraz kućnog (ne)odgoja kroz godine i situacije.

Moment kada društvo kaže dosta, samo je kap koja preljeva čašu dugogodišnjeg asocijalnog ponašanja kod pojedinca, a nastavak samo mlaki pokušaj saniranja obiteljskih propusta.

Onda bi svi, od policije pravosuđa pa do Predsjednika države mijenjali zakon jer se dosadašnji ne pokazuje valjan. S jedne strane željeli bi smo omladinu uzora dok s druge strane sprječavamo bilo koji oblik kućnog “odgoja“, discipliniranja, neprihvatljivog udaranja po turu ili slično.

Stvar je čini se otišla do te mjere da bi se zbog takvog odgoja roditelj mogao bez problema zateći iza rešetaka. Moglo bi vam se dogoditi da budete tuženi zbog zlostavljanja od strane vlastitog djeteta.

Paradoks je da vas zapravo isto očekuje ako se (prema procijeni stručnjaka) dovoljno ne posvećuje (odgajanju) djece!? Koja je mjerica dovoljnog odgoja, za nas je zbunjujuće pitanje.

Pravilo popustljivosti

S obzirom na kućni odgoj i postavljanje vrednovanja života za većinu bi baš u tom segmentu trebalo postaviti zakon, ako ćemo o zakonu, jer kakav je to odgoj ako puštamo dijete da nam radi što ga je volja pokazujući mu tobožnju ljubav koja njemu (interesno) itekako odgovara, jer sačuvaj Bože da se prema djetetu postavimo oštro i autoritativno, pa gdje bi nas to odvelo!?

Mnoge obitelji kao i društvo u cjelini danas ubiru plodove popustljivosti u odgoju djece, sve uz poznate izlike ljubavi i tolerancije, što bi radije okarakterizirao ne brigom i nedovoljnoj posvećenosti djeci.

Djeca su škrinja u koju vrijedi stavljati novčiće, ona su budućnost i ono najvažnije je da ona nisu „samo“ naša! Sjetimo se koliko smo molili i tražili da ih dobijemo. Ona nisu slučajnost, ona su povjereno blago.

Neznanje ubija

Problem je taj što mnogi roditelji nisu osviješteni i nemaju jasna otkrivenja o smislu života i njegovim vrijednosti. Ako ne znaš koji je smisao života, kako ga objasniti vlastitom djetetu? Takvi roditelji su neodlučni i sami sebe nestalni.

Svjesno ili ne prenose djetetu sliku nekoga tko ne mari za njihovo odrastanje i probleme jer kako sam negdje jednom pročitao; “Narod gine jer nema znanja“.

S toga bi učenje i odgoj trebao prvenstveno započeti u neraskidivo najvrjednijoj karici društva – obitelji, koja bi trebala biti uporište i pokretač svega dobrog, svih njenih članova.

Problem srca

Prema zadnjim saznanjima Vlada Hrvatske pokrenula je edukaciju s ciljem prepoznavanja delikvencije kod mladih i uključila sve moguće stručnjake od sociologa, policajaca, školskih liječnika itd. To je nesumnjivo dobra akcija, no ipak se pitam gdje su u svemu tome obitelji, naše mame i tate.

Zar ćete ono najvrjednije, svoju djecu prepustiti analizama i pukom prepoznavanju? Što stručnjaci mogu vidjeti a da već ne vide i dokle će roditelj sjediti poput slijepaca u vlastitom domu, ne poduzimajući ništa?

Vjerujem da se nasilje rađa u intimnosti. dok je njegova egzekucija samo vanjski prikaz nutarnjeg stanja. Ondje gdje se rađa misao jesu srca ljudi, tu se pohranjuju podaci, planira i zapravo sve događa.

Ako dijete odgajaju roditelji vjernici u spoznaji istinskih životnih vrijednosti, velika je vjerojatnost da će dijete za rane mladosti u srce primiti čvrsti temelj na kojem će graditi ispravan život prema sebi i drugima.
Roditelji uz molitvu za vlastitu djecu Bogu pripremaju otvoren put da ih zaštiti i privući k sebi. Koliko nas to zapravo čini? Stvarno vas pitam – koliko? A svi govorimo da poznamo Boga? Bog poznaje naša srca i on ih želi oblikovati.

Za promjenu pružimo Njemu priliku da radi s nama i našom djecom.

“Sreća“ je to što se u obilju grijeha umnožava i raste milost, milost Božja prema svima nama.